Nina Borović Kobiljski, majka E. K. djevojčice ubijene u masakru 3. maja u OŠ „Vladislav Ribnikar“, potresnim riječima obratila se roditeljima dječaka koji je ubio njihovu kćerku i još osam školskih drugova, kao i domara škole.
U pismu naslovljenom “Roditeljima neliječenog dječaka”, ona iznosi niz do sada nepoznatih detalja o životu djece iz odjeljenja VII2 prije masakra.
Pismo Nine Borović Kobiljski prenosimo u cjelosti:
– Znate, mi više u ovozemaljsku pravdu ne vjerujemo… Ali se trudimo da nastavimo da vjerujemo u ljudskost i u istinu… Vjerujem da vam je dobro poznata činjenica da je naše odjeljenje VII2 bilo jedno izuzetno odjeljenje, ne zato sto je bilo sastavljeno od odličnih đaka, već zato što su to bila dobra djeca i dobri prijatelji jedni drugima. Oni su u školu odlazili nasmijani i vraćali se zadovoljni – započela je Nina Borović Kobiljski.
“Dobijali smo snimke kako pjevaju, igraju”
– Sjećate se da su nam djeca išla zajedno na jezički kamp u Francusku… pa dobijali smo njihove video snimke kako pjevaju pored kamina, igraju se na tematskim večerima i idu na izlete… znate i da su se svi zajedno kartali i smijali u sobama do kasno u noć. Kako ne biste znali, kada ste puni zahvalnosti zvali razrednog starješinu i zahvaljivali se što vam je sin tako lijepo prihvaćen od strane drugara u novom odjeljenju u koje ste izabrali da ga prebacite – napisala je u objavi Nina.
Majka nastradale djevojčice je dalje dodala:
– Bilo im je prelijepo, ali im je istovremeno bilo čudno zašto jedno dijete svih 7 dana spava sklupčano na fotelji, umjesto u krevetu, iako mu je na raspolaganju cijela dvokrevetna soba?! Da li znate da je tom djetetu bila neophodna pomoć i vas roditelja i stručnih lica? Tragedija koja nas je zadesila je toliko strašna, bolna i nepojmljiva, da se svakodnevno borimo za udah – navela je Nina.
Dodala je da će ih neke misli doživotno moriti.
– Misli koje će nas doživotno moriti su: Zašto mu niste pomogli?! Zašto ste ga obučavali u streljani i kod njega razvijali i gajili tako jezive vještine pucanja i ubijanja, dok smo mi našu djecu vodili na časove umjetnosti i sporta?! Ako niste bili svjesni svoje uloge u nezapamćenoj tragediji od 3. maja 2023. godine, onda biste se morali osvijestiti i shvatiti da se nažalost ovdje suočavamo sa tragedijom nakon tragedije koja poprima svjetske razmjere.
Jasno nam je da javno mnjenje traži neki smisao – razlog sa ciljem da se ovakav zločin na neki način obrazloži i shvati kako je do njega došlo? Da se razumijemo, vršnjačko nasilje je krucijalna tema današnjeg doba kojoj se mora posvetiti najveća pažnja i briga kako bi se ono zaustavilo. Ali se u ovoj tragediji ono nije desilo niti biste smjeli ponovo da se obmanjujete i krijete iza neistine. Izvinjavam se, desilo se na najpogubniji mogući način, ali od strane vašeg djeteta prema našoj djeci – navela je Nina, pa dodala:.
– Da li ste svjesni činjenice da preživjeli i ranjeni dobijaju životne prijetnje iz cijelog svijeta jer će “neko završiti ono što je započeto”, u bolesnom ubjeđenju o zadovoljenju pravde za “maltretiranog” dječaka. Vi dobro znate da su ga djeca VII2 naivno prihvatila, pružila mu ruku prijateljstva i to je sve što su njihova zlatna srca mogla da urade… sve drugo je bilo na vama koji ste za njega odgovorni i stručnim službama koje su morale da zadrže objektivnost onda kada nastupi roditeljska slabost – napisala je žena.
“Ovo je vijek srama”
– Znate, 21. vijek je nažalost vijek bez srama….ne bi trebalo da je u ovom vijeku bila sramota potražiti svu stručnu raspoloživu pomoć današnjice. Kada vas opet budu pitali, razmislite hoćete li ponoviti: “Nisam kriv” ili ćete makar reći: pogriješili smo nismo znali bolje…
Tada možda niste znali, ali je sada bolna istina iza svih nas i trebalo bi da možete bolje…makar da kažete: “Oprostite, mnogo nam je žao, vaša djeca ni za šta nisu kriva!”
Ovde nije u pitanju samo lična tragedija, već kolektivna tragedija jednog društva jer su stradala izuzetna djeca koja su bila na pravom putu da postanu sjajni ljudi i koji su sa nesuđenim sopstvenim porodicama trebala da budu zalog ovom društvu. I dalje se molimo za spasenje vaših duša, ali bez priznanja, nema ni pokajanja – zaključila je Nina.
(Blic) FOTO: OLIVER BUNIĆ / RINGIER / BN Portal
Ne mogu ni da zamislim bol koju osećate – niti iko može bilo kako da je ublaži.
A svi oni koji govore da taj mali sociopat nije kriv i da treba da se pusti i da ima neka prava treba zajedno sa njim da budu institucionalizovani i ključ da se baci!!! U mojoj porodici je uvek bilo službenih lica i dosta oružja. Naravno naš mentalitet je takav kakav je pa se i dozvoljavalo deci da drže i pucaju iz vatrenog oružja.
Ali nikome od nas i nikada nije palo na pamet da ubijemo nekoga, niti da pogledamo u pravcu oružja. Trofejne puške visile na zidu,tek kasnije smo izvadili udarne igle.
Ovaj monstrum je poremećen i trebalo je da ide na terapije a ne u streljanu.
Odluka da se deca vrate u tu školu je van svake pameti, tu nemam reči. U ovom slučaju ne važi ono “klin se klinom izbija”😡
Moje najiskrenije saučešće i neka Vam Bog da snage da ostanete jaki za decu koja su Vam ostala😭😭😭