U vremenu kada društvo sve više traži znanje, kritičko razmišljanje i obrazovane ljude, paradoksalno je i poražavajuće što su oni koji to znanje prenose – prosvjetni radnici – potisnuti na marginu kada je riječ o društvenom statusu i, još važnije, novčanoj valorizaciji njihovog rada. Pitanje koje se sve češće postavlja, a rijetko se zaista adresira jeste: Zašto plata profesora nije povećana u skladu s njihovom stvarnom ulogom u društvu?
Prosvjetni radnici nisu samo predavači – oni su temelj svake druge profesije. Bez učitelja, nastavnika i profesora – nema ni doktora, ni inženjera, ni sudija, ni policajaca. Uprkos toj istini, plate u prosvjeti i dalje ostaju najniže u javnom sektoru.
Dok su plate u nekim drugim sektorima značajno uvećane – u nekim slučajevima i do 500 KM – prosvjetni radnici su za isti period dobili svega 55 KM više. Ovakva nepravda jasno govori o zanemarivanju jednog od najvažnijih stubova svakog društva.
Prema podacima s terena, trenutno prosječna plata profesora sa visokom stručnom spremom iznosi oko 1850 KM, nakon posljednjeg povećanja od 10% u aprilu ove godine. S druge strane, policajac sa srednjom stručnom spremom prima 2420 KM, dok policajac sa visokom stručnom spremom dostiže platu od 5165 KM – što je čak 65% više od plate profesora sa istim stepenom obrazovanja.
Ove brojke nisu samo statistika. One su direktan pokazatelj odnosa društva prema onima koji su ga stvorili. Prosvjetni radnici nemaju privatne ordinacije, ne uzimaju mito, ne rade sa strane kao mnogi iz drugih sektora. Njihov rad je javan, transparentan i pod stalnim pritiscima i nadzorom, a nagrada za taj trud je – frustracija i razočaranje.
U razgovoru s jednim profesorom srednje škole, koji je zbog straha od posljedica zamolio da ostane anoniman, dobijamo iskren uvid u osjećanja prosvjetnih radnika širom zemlje:
„Nezadovoljan sam maksimalno. Plata mi je bila 1640 KM, pa je u januaru povećana za 50 KM. Sada, od aprila, povećanje od 10% iznosi ukupno oko 1850 KM. A policajac sa srednjom školom ima 2420 KM – dakle, 550 KM više od mene. Policajac sa visokom spremom prima 5165 KM, što je 65% više nego ja. I to bode oči svakom normalnom čovjeku.
Niko nije protiv toga što su im povećane plate – neka jesu. Ali mi smo protiv degradiranja našeg rada. Plate u prosvjeti su male, mi nemamo ordinacije kao doktori, niti mito kao u zdravstvu i policiji. Pritisak trpimo sa svih strana – od RPZ-a, ministarstva, roditelja, uprava škola… Ogromna papirologija, odgovornost, rad s djecom – i sve to za platu koja nas obeshrabruje. Godinama smo u nezavidnom položaju. Ljudi ćute jer se boje. A posao koji smo nekad voljeli, sve teže volimo.“
Ovo nije napad na druge profesije, niti poziv da se nekome oduzme nešto. Ovo je apel da se prosvjetni radnici konačno stave tamo gdje im je mjesto – rame uz rame s ostalim ključnim stubovima društva. Bez prosvjete, nema budućnosti. Nema ni policije, ni zdravstva, ni pravosuđa – ako nema onih koji te ljude obrazuju.
Zato je krajnje vrijeme da se sindikati probude, da ministarstva prepoznaju realnost na terenu i da društvo kao cjelina shvati da ulaganje u obrazovanje nije trošak – to je najvažnija investicija koju možemo napraviti.
Ako nastavimo ovim putem, školstvo će doživjeti potpuni kolaps – jer sve manje mladih želi da postane učitelj ili profesor. Niska plata, prevelik stres, manjak poštovanja – to su razlozi zašto školstvo postaje neatraktivna profesija.
Zato dignimo glas, ne samo za plate, već za poštovanje. Jer bez njih – neće imati ko da nauči naše sinove i kćeri šta je znanje, vrijednost i dostojanstvo.
Podrinje u fokusu / Miralem Hajdarević
